Od davnina, kraljevske obitelji i plemstvo u Europi bili su poznati po svojim raskošnim banketima i desertima. Dok su obični ljudi teško mogli priuštiti slatkiše, na dvorovima je bilo uobičajeno posluživati raznolike slatke delicije.
U ranim srednjovjekovnim vremenima, slatkiši su uglavnom bili pripremljeni od meda i voća, poput jabuka i krušaka, koji su se kuhali i zatim sušili kako bi se stvorili slatki deserti.
Tokom renesanse, kraljevski banketi su postali sve raskošniji, a slatkiši su postali još složeniji. Kuhari su počeli koristiti skupe začine, poput cimeta i muškatnog oraščića, te egzotično voće poput ananasa i manga.
U 17. stoljeću, francuski kuhar François Vatel postao je poznat po svojim raskošnim banketima koji su uključivali razne vrste slatkiša. Njegovi deserti često su uključivali šećer u prahu, mlijeko, bademe, marcipan i šlag.
Tokom 18. stoljeća, slatkiši su postali još raskošniji i postojala su razna društvena pravila o tome kako ih jesti. Na primjer, u Engleskoj je bilo uobičajeno da se slatkiši poslužuju nakon glavnog obroka, ali ne i prije.
U 19. stoljeću, slatkiši su postali još popularniji, a pojavile su se nove vrste slastica poput sladoleda i čokolade. Kraljica Viktorija bila je poznata po svojoj ljubavi prema slatkišima, a često se kaže da je popularizirala umijeće pripreme i konzumiranja sladoleda.
Danas, slatkiši su dostupni svima i postali su integralni dio naše svakodnevne prehrane. Međutim, raskošni i raznoliki deserti na dvorovima Europe i dalje su dio istorije i tradicije koja se održava do danas.
