Na današnji dan, prije tačno 30 godina, izašao je originalni Doom, jedna od najvažnijih igara za žanr pucačina u prvom licu, ali i za cijelu industriju video igrica.
Akcione igre koje uključuju pucačine u prvom licu nisu uvijek bile najpopularniji žanr u svijetu video igara. Takve igre su se počele pojavljivati tek početkom devedesetih, kada su privukle pažnju velikog broja igrača. Wolfenstein 3D je pokrenuo revoluciju, ali to nije bila jedina igra koja je definirala žanr FPS-a za cijelu industriju video igara. Naime, godinu dana nakon Wolfensteina, id Software je lansirao Doom, kultnu igru koja je PC igrama omogućila svijetlu budućnost.
U Doomu smo preuzeli ulogu neimenovanog marinca koji je morao zaustaviti invaziju čudovišta iz pakla na Marsu. Na putu mu je stajalo deset vrsta neprijatelja, za koje je imao odgovarajući arsenal, koji je između ostalog sadržavao sačmaricu, motornu testeru i razorni BFG9000. Osim oružja, skupljali smo oklop, pakete za liječenje i vanzemaljske artefakte sa posebnim vještinama po nivou.
Doom je proširio na nekoliko nivoa 3D okruženje koje smo prvi put vidjeli u Wolfenstein 3D. U njoj karta nije bila ravna, ali smo imali stepenice, imali smo pokretne platforme i različite izvore osvjetljenja kako bi nas igra mogla držati u neizvjesnosti uz mračniju atmosferu. Osim toga, zatvoreni prostori su se zaista osjećali zatvorenim i imali su teksturu stropa.
Doom prije 30 godina, još u eri 2D igara, bio je grafički vrlo realističan. Po nečijim standardima, prikaz nasilja nad skupom piksela bio je kontroverzan. Međutim, uprkos kontroverzama, svi su u to vreme želeli da imitiraju Doom-a, pa je tako nastala fraza “Doom klon”. Neki od klonova Dooma bili su Heretic, Hexen, Shadow Warrior, Rise of the Triad, a kasnije i Duke Nukem 3D.
Doom je postao važan za PC igre u kontekstu modifikacije igre, jer je to bio jedan od prvih naslova za koji su igrači mogli kreirati vlastite nivoe i modificirati samu igru. Neki od današnjih zaposlenika id Software-a započeli su kao kreatori prilagođenih Doom modova.
Doom je dijelom bio kulturni šok, baš kao i Pokemon Go nedavno. Ljudi su igrali Doom na poslu u kancelarijama, a popularnost igrice nije jenjavala ni dvije godine kasnije, pa je Doom instaliran na više računara širom svijeta nego tadašnji Windows 95 OS. Procjenjuje se da je više od 20 miliona ljudi igralo igru u dvije godine od objavljivanja.
Doom danas ima veoma bogato naslijeđe i jedna je od rijetkih serija koja je ostala relevantna nakon više od dvije decenije postojanja. Ovo je posebno zanimljivo jer Doom nije imao desetine igara u seriji – imali smo tri numerisana dijela, jedan reboot i njegov nastavak, nekoliko portova i ekspanzija i spin-off dijelova. Na osnovu Dooma snimljen je film u kojem je glumio Dwayne “The Rock” Johnson.
Ipak, zastrašujuće je kada se izbroji na koliko se platformi Doom pojavio do danas. Jedan od još uvijek aktuelnih foruma na internetu vezan je za činjenicu da se Doom može pokrenuti na apsolutno svemu što ima neku vrstu ekrana. Doom je do danas bio pokrenut na štampačima, tastaturama, bankomatima, kalkulatorima, motornim testerama i gomili drugih stvari.
